Svrha i cilj Hrvatskoga centra je osigurati stalnost hrvatske narodne grupe, održavanje, njegovanje, podupiranje i daljnje razvijanje njihovoga jezika i kulture i očuvanje identiteta. Društvo kani omogućiti ispunjavanje i širenje manjinskih prav svih vrst za cjelokupnu narodnu grupu, posebno za dio narodne grupe izvan područja autohtonoga naseljavanja, u Beču i se zalaže za njeve interese temeljene na austrijskom zakonu i medjunarodnimi pravnimi normami.

Ti cilji su uveliko povezani s  manjinskim i manjinsko-političkim angažiranjem tr odgovarajućimi aktivnosti i djelovanjem.
Prioritetne teme na polju manjinske politike su stvaranje dvojezičnih obrazovnih programov na hrvatskom (ili jezikima narodnih grup) izvan područja autohtonoga naseljenja pred svim u Beču (vidi: dvojezični školski projekt), stvaranje pravnih temeljev za financijsku sigurnost tiskanih medijev narodnih grup (Hrvati: tajednik "Hrvatske novine", Slovenci: tajednik "Novice"), kao i zahtjeve za znatnim povećanjem (uključujući valorizaciju) sredstav za podupiranje etničke skupine.
 

ZAKONSKE PODLOGE 

Državni ugovor, Zakon o narodni grupa

 

Državni ugovor - član 7  BGBl. Nr. 152/1955

Prava slovenske i hrvatske manjine
 

1. Austrijanski državljani slovenske i hrvatske manjine u Koruškoj, Gradišću i Štajerskoj uživaju ista prava na temelju istih uvjetov kot svi drugi austrijanski državljani uključivši pravo na svoje vlašće organizacije, spravišća i štampu na vlašćem jeziku.

2. Oni imaju pravo na elementarno podučavanje na slovenskom i hrvatskom jeziku i na razmjeran broj vlašćih sridnjih škol; u vezi s tim ćedu se provjeriti nastavni plani i postaviti odiljenje školske nadzorne vlasti za slovenske i hrvatske škole.

3. U upravni i sudski kotari Koruške, Gradišća i Štajerske sa slovenskim, hrvatskim ili mišanim stanovničtvom dopustit će se slovenski ili hrvatski jezik dodatno k nimškomu kot službeni jezik. U takovi kotari ćedu se sastaviti nazivi i natpisi topografske naravi i na slovenskom ili hrvatskom jeziku kot i na nimškom.

4. Austrijanski državljani slovenske i hrvatske manjine u Koruškoj, Gradišću i Štajerskoj sudjeluju na kulturni, upravni i sudski ustanova u ti kraji na temelju istih uvjetov kot drugi austrijanski državljani.

5. Djelovanje organizacijov, usmirenih na to, da oduzmu hrvatskomu ili slovenskomu stanovničtvu njegovu osebinu ili njegova prava kot manjina, mora se prepovidati.

 

Član 7 državnoga ugovora u Beču garantirao je hrvatskomu stanovničtvu Gradišća barem teoretski dobro zasigurane pravne pozicije. U praksi ta manjinska prava nisu dugo vrime imala nikakovoga većega značenja. Stoprv u ljetu 1976. zaključen je Zakon o narodni grupa kot izvršni zakon Državnomu ugovoru. Hrvatske organizacije su odbijale ta zakon, jer je sadržavao ograničenja njevih u članu 7 Državnoga ugovora garantiranih prav.

 

Ta zakon je u prvom redu regulirao pitanja topografskih natpisov, službeni jezik i podupiranje narodnih grup. Zbog manjkanja provedbenih propisov potpuno je onemogućen hrvatski službeni jezik ča do ljeta 1987. Stoprv po ustavni žalba pojedincev ukinut je u decembru 1987. dio Zakona o narodni grupa i gradišćanskohrvatski objavljen drugim službenim jezikom u 6 od 7 kotarov Gradišća. Pripadniki narodne grupe imaju odsada po potribovanju pravo na hasnovanje svojega materinskoga jezika kot dodatnoga službenoga jezika. No nisu predvidjene nikakove mjere za podupiranje općenitoga hasnovanja hrvatskoga službenoga jezika. Predstavniki vlasti i uredov moraju samo osigurati, da se more hrvatski u prometu s oblašću hasnovati.
 

Zakon o narodni grupa u ovom pitanju zastupa gledišće, kakovo je vladalo na početku narodnosnopravnih propisov i već ne odgovara vrimenu ni cilju. Po tom shvaćanju imaju rješenja o službenom jeziku samo zadaću zaštite protiv uškodjenja zbog slaboga znanja državnoga jezika. On se ne zgleda na suvrimenija polazišća, ka funkcionalnu dvojezičnost gledaju kot neophodan preduvjet za očuvanje većjezičnosti neke regije. Izvan prometa s oblašću, pred svim u okviru uprave privatnoga gospodarstva (npr. u uredi pošte i savezne željeznice) ne postoji pravo na hasnovanje materinskoga jezika. Službeni formulari su principijelno tiskani na nimškom jeziku, pripadniki narodne grupe moru potribovati samo dodatni hrvatski prijevod.